Da je bloger biti lako, bloger bi bio svatko

Da je bloger biti lako, bloger bi bio svatko – izvrsno je sročila Barbara Grgić, a ja ću se nadovezati: Da je sve lagano, svi bi bili – sve čime se nameće pitanje: Ako svi mogu, mogu li i ja [istim putem]?

Možeš.

Ali ne moraš.

U tim kratkim crtama opisala bih zaključak s jučerašnje blogerske Diablog konferencije. Diablog konferencija je konferencija koja za cilj ima pokrenuti dijalog između blogerske zajednice i kompanija (brendova). Kroz program konferencije prikazani su rezultati istraživanja koji govore da većina blogera blog doživljava kao hobi, dok influenceri svoj blog doživljavaju kao posao.

Kroz konferenciju u uho su mi upale neke informacije (pitanja) koje ne mogu ne prokomentirati sama sa sobom, tipkovnicom i tobom koji želiš čitati ovaj osvrt/komentar na blogersku scenu u Hrvatskoj općenito.

Pa krenimo redom.

SADRŽAJ JE KRALJ, ALI POKAŽI MI TE BROJKE

Problemi u blogerskoj zajednici Hrvatske koji su više nego očiti su prvenstveno prikrivanje pravih informacija i rezultati koji su predočeni nazočnima u rukavicama.

Za to uopće nije kriva ekipa koja organizira konferenciju, komunikacijske agencije već blogeri i influenceri koji ispunjavaju anketu jer se blogerske zarade kriju kao zmija noge iz dva razloga: prvi je da većina blogera ne zarađuje dovoljno od blogginga da to uopće može nazvati zaradom već džeparacem, dok brendovi (pre)često novčane honorare zapakiraju u šarene paketiće testera, a jednom kad posao odradiš besplatno je gotovo bez obzira kolike broje imao. U taj posao uloženi su trud i vrijeme, a teta u marketu ne prima šampone za kosu kao sredstvo transakcije.

Drugi razlog je da postoji nekolicina influencera koji ne žele reći koje cifre zarađuju jer se djelomično boje osude okoline da zarađuju natprosječne iznose u državi koja ima trećinu stanovništva koja opako pleše na rubu siromaštva.

Ako ti kroz glavu prolazi misao da li bi influenceri trebali izbaviti trećinu iz siromaštva možeš odmah prestati čitati ili nastaviti da dođem do toga što je poželjno da rade, ako se već nazivaju influencerima – osobama koje imaju utjecaj.

Zapravo, kad zastanemo na sekundu zapitamo se na koga ili što točno influenceri imaju utjecaj?

Influenceri imaju, ali prema rezultatima istraživanja to se „ne može“ mjeriti, utjecaj na vidljivost brenda na tržištu i prodaju. Prodaja se kao ne može mjeriti.

Šteta da se nitko nije sjetio postaviti pitanje kako se prodaja ne može mjeriti ako iz paštete iskaču takozvani affiliate kodovi za popust pri kupovini od nekog blogera!? Možda je prodaja toliko mizerna da se oni koji ne zadovoljavaju određeni postotak uopće ne žele izjasniti o tome jer onima kojima je prodaja porasla bez zadrške govore o rezultatima takvog načina oglašavanja.

Tijekom blogersko-brendovskog dijaloga neprestano su se ponavljali pojmovi poput autentičnosti i slogana da je sadržaj kralj…

Sadržaj je kralj, ali ipak ti meni pokaži neke brojke misao je vodilja brendova koji žele povećati svoju vidljivost te iz tog razloga jedna blogerica prodaje tenisice, fen, spužve za čišćenje, putovanja, kozmetiku… U prijevodu supermarket oglasni prostor, a gdje je tu sadržaj?

Gdje je autentičnost? Što je autentičnost?

Autentičnost je nepristajanje na kompromise ako bi kompromis značio uništavanje nečije osobnosti.

Što je danas osobnost u blogerskom svijetu?

Još jedna od super rečenica mi je da ako se u blogerstvo kreće zbog novca, onda je to bolje prestati raditi odmah.

A ja, na primjerima koji me okružuju i kojima sam se susrela mogu reći da ako krećete biti influencer kojeg ne zanima apsolutno ništa osim zarade ovo vam je idealan trenutak da krenete jer nikad nije bilo lakše napraviti dobre fotke, kupiti ljude koji će vas pratiti za početak i u to ubaciti blještavi lifestyle jer društvo koje grca u govnima ne želi gledati tuđa govna, žele gledati šarene testere, fensi restorane i sve što će im pažnju skrenuti od vlastitih govana da ne moraju razmišljati svojom glavom.

Zastanimo na trenutak i razmislimo o ljudima koji imaju globalnu moć napraviti društvene promjene, kakav je njihov Instagram feed? Sve samo ne savršen jer ljudi koji rade promjene nemaju vremena razmišljati koje tri fotke s kojim nijansama će se savršeno uklopiti s ostalima. Za globalno utjecajne ljude ne znaš što su danas jeli, ne znaš jedu li uopće… Ti ljudi su veći globalni „influenceri“ nego što će bilo tko tko temelji išta na društvenim mrežama ikad biti upravo jer svoj posao, imidž ne temelje na društvenim mrežama već im je on samo kanal prisutnosti.

Kad gradiš posao u tuđem dvorištu dođe Zuckerberg s novim algoritmom pa se hvataj za glavu jer nemaš vlastito mjesto na internetu gdje dolaze čitatelji, gledatelji koji su vjerni onome čime se baviš. Ili se hvataj za glavu jer nemaš pokrenut posao kome je društvena mreža samo – kanal komunikacije i prisutnosti.

Je li riječ influencer zapravo zamijenila prljavu, plitku riječ celebrity!?

Pojam influencer treba definirati kao osobu koja ima ili nema utjecaj na prodaju i marketinške djelatnosti jer kako je blogging općenito uzao maha većina u tom poslu vidi zaradu, a ne utjecaj na promjene na bolje.

To se jasno da iščitati iz tema koje se vrte u blogerskom svijetu Hrvatske. Jedna od „najutjecajnijih“ blogerica koja uopće nema blog, a niti svoju web stranicu redovito piše komentare o gorućim temama jer kako najlakše privući pažnju ovog društva, što ne želi gledati tuđa govna ili želi da može komentirati do mile volje, ako ne porodom druge influencerice, bjeguncem s Interpolove liste, skandalu s djecom koja oblače robu iz supermarketa i vjenčanjem djevojke koju mediji smatraju sponzorušom, pa ju ona narativno brani jer je provjereno što pali ovo društvo.

Pale ih teme po načelu „što gore, to bolje”.

U razgovoru s influencericom koja ima najviše pratitelja na ovim prostorima (koje su većinom Amerikanke) dalo se iščitati da je došla do razine kada smatra da „ako nećeš platiti, ja ti neću to reklamirat“, a i više nema vremena da neke stvari radi iz gušta, znači radi isključivo zbog novca što je legitimno i potpisuje moj stav ako u blogerski svijet ideš zbog novca imaš šanse.

Iz tog razloga osoba iz publike postavila je pitanje kako komentira samo 3% ljudi koji joj lajkaju objave!? Gospođica se uvrijedila. Dijalog je prekinut. Završen.

Zato bi se horizont trebao proširiti do susjedne države i njihove blogerske zajednice čiji blogeri, zamislite samo, imaju svoje firme koje NISU za marketinška oglašavanja, imaju svoje PROIZVODE, imaju svoje edukativne programe, imaju svoj posao. Zvuči kao znanstvena fantastika!? Ne, to je nešto što se zove pasivni prihod i pametna poslovna ulaganja.

Kad je država jadna ili još jadnija nego ova u kojoj živim(o) onda su ljudi „prisiljeni“ napraviti nešto od sebe i zasukati rukave da im se to dugoročno isplati, a u Hrvatskoj se još uvijek većinom živi od subotnje špice do subotnje špice.

Naravno da i u Hrvatskoj ima osoba koje imaju svoj posao, imaju edukativne programe i edukativne postove na blogu, ali o njima se ne piše jer medijima ponekad nije u interesu da informiraju nego dezinformiraju.

To šarenilo dinamičnosti me oduvijek fasciniralo i zbog toga je moja karijera krenula u smjeru u kojem se kreće.

GDJE JE NESTAO ČOVJEK?

Gdje je nestao čovjek, a počeo influencer?

Počeo je u trenutku kada su pojedine pornografske snimke ugledale svjetlo interneta i postali odskočna daska medijske prisutnosti te unosnih biznisa. U tom trenutku je svaka anonimuša i svaki anonimac poželio taj komadić američkog sna koji se još uvijek ne živi na tlu Republike Hrvatske. Možda u budućnosti.

O tim temama se treba pokrenuti pravi dijalog u blogerskom svijetu, dijalog o praćenju maloumnih trendova, o stvaranju sadržaja koji je relevantan za društvo (ciljanu skupinu), sadržaju koji neće imati rok trajanja od dva scrolla, otvoriti diskusiju s blogerima koji se ne bave temama kozmetike, putovanja i gastra već poslovnom tematikom, knjigama, trčanjem, tehnologijom… Za proširivanje vidika treba prvo proširiti vidike od par najzastupljenijih kategorija.

Nažalost iz rezultata istraživanja pokazalo se da je puno lakše promovirati nego educirati jer se nisu otvorile teme kako pokrenuti blog, kako stvoriti zajednicu koja će dijeliti vrijednosti i opstati kao što je to uspio Seth Godin za kojeg ne znaš što jede za ručak, a blog piše više od petnaest godina – svaki dan. I nema reklame. Nema sponzore. I zamisli, uspio je ostati relevantan na globalnoj razini sve ove godine… Influencerica s najvećim brojem pratitelja rekla je da kao stručnjakinja za kozmetiku možeš opstati do tridesete.

Potvrđuje li to onu da nakon tridesete stvarno nema života!?

Ima života, ali ima i roka trajanja jer…

…da je (dobar) bloger biti lako, bloger bi bio svatko.